nedjelja, 22.02.2009.

No. 2 [Subota.]

Ei ljudi.A sada da dovršim jučerašnji dan.
PLatili smo račun i krenuli van iz birca.Nakon par koraka smo se razišli i krenuli svako svojoj kući.Otključala sam ulazna vrata i krenula prema laptopu.Mobitel je počeo pištati onu dobro nam poznatu "I kissed a girl" od Katty Perry.Bila je to Ela.Očito joj nije bilo dosta jadikovanja na kavi pa je morala nastaviti svoju priču i preko telefona.I tako dok je ona baljezgala kako ju svi smatraju komadom mesa a ne ljudskim bićem ja sam se sjetila kako mi je Sara predlagala da napravim blog.I tako je nastao i moj prvi post.
Oko pola 11 navečer našla sam se sa Robertom u gradu.Krenuli smo do jednog puba.Sjeli smo u separe i hipnotizirano slušali preglasnu muziku.Naručila sam malibu sprite.Robi je krenuo pričati nešto o svom budučem motoru koji če dobiti na osamnaesti rođendan.Nisam ga previše slušala.Motori nisu baš moja strast.Makar bilo bi lijepo otiči na jednu,dvije možda tri vožnjice oko kvarta.
Dok sam ispijala svoj malibu sprite došla nam je i Sarica i njen dražesni a da ne govorim slatki buraz Filip.Nemojte me shvaćati krivo,ne namjeravam varati Robia.No ništa ne škodi malo pregledati i ostale ribice u moru.I dok je Filip radio kružiće od dima svog plavog Walter Wolfa soba se počela okretati.Konobarica je očito stavila previše malibua.
Oko 12 smo krenuli doma.Zadnje sto se sječam je bilo da sam jedva dočekala bacit se u svoj krevet u maloj sobici gdje bi mnoge počela hvatati klaustrofobija.

Ujutro oko 7 probudio me zvonjava na ulaznim vratima.Bio je to ranoranilac Štef.Zapravo ime mu je Josip.Imao je 20 godina.Fura sa mojom dražesnom sestricom koja još sa 19 godina živi sa roditeljima.Ubrzo sam se razbudila.Kockice leda na umornim kapcima stvarno čine čuda.

Ljubim vas!

subota, 21.02.2009.

No. 1 [Upoznajte Lanu.]

Ajme napokon i ja imam blog.Naime ja sam Lana.Imam 16 godina.Na pisanje bloga potakla me moja najbolja frendica na svijetu.A vjerujte mi o mom životu moglo bih se pričati godinama.Pa da počnemo sa današnjim danom.
Pa ewo subota.Probudila sam se oko 7 sati kada me moja sestra Laura probudila da joj pokazem kako da upali novu zelenu mikrovalnu koju je tata donio iz Austrije.Nekako sam se izvukla iz kreveta.Otišla sam se umit i oprat zube kada shvatim da mi se elektična četkica pokvarila.Stala sam na vagu.Pokazala je vrtoglavu cifru od 65kg.Skoro sam se onesvjetila.Kako sam mogla dobiti 5kg u samo dva dana?Sišla sam dolje do kuhinje upaliti mikrovalnu kako bih Laurica podgrijača sendvič.Meni nije bilo do hrane.Izvalila sam se na kauč i upalila tv na neku dosadnu seriju.Malo po malo sm zaspala.Probudila me mama koja je slučajno upalila protuprovalni alarm.Bravo mama.Neznam zasto su ga uopće ugradili.Koda če neko provaliti kroz naša gigantska vrata sa 4 brave.Al to su moji roditelji.Sigurnost prije svega.
Oko 10h našla sam se sa dragim na kavi.Zove se Robert.I mi smo tipičan primjer mladih ljudi koji misle da su jedno drugome srodna duša.Mislim nije da ga ne volim ali ljubav je jaka riječ.I tako dok smo ispijali Nescaffe od vanilije u obližnjem kafiću došla je Ela.Po običaju izvadila bi kutiju Bijelog Marlbora na stol i naručila kavu s mlijekom.Započela je razgovor o svom bivšem kojega je ostavila jer je reko da se odjeva preizazovno.Mislim ima pravo.Skoro su ju iz škole izbacile jer se pojavila u mrežastim ćarapicama,vrtoglavo visokim štiklama i tigrastom mikro haljinicom kojom nije baš puno pokrivala.No dobro šta je tu je. Ona je takva i takvu smo ju zavoljeli.

Ljubim vas!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.